Po dolasku u Istanbul odletio sam do Izmira, grada na obali Egejskog mora. Aerodrom se nedaleko od gradskog centra pa sam nakon dvadesetak minuta vožnje taksijem već bio u hotelu, smještenom na idealnoj poziciji za obilazak stare gradske jezgre. Velika slova na pročelju hotela Mövenpick vide se izdaleka, a s njegovog ulaza pruža se pogled na impozantni spomenik Mustafi Kemalu Ataturku.
Odmah po dolasku otišao sam u šetnju uz more, do Sahat kule na Trgu Konak i Parka Atatürk. Iskoristio sam vrijeme da upoznam grad u kojem je mnoštvo džamija, trgovina i drugih autentično uređenih mjesta. Budući da sam u gradu ostao dva dana, posjetio sam i arheološka nalazišta – rimsku agoru koja datira iz doba antike kada je grad nosio ime Smirna (uz nalazište je i zanimljiv muzej), te tvrđavu Kadifekale, poznatu i kao Baršunasti dvorac, najupečatljiviju građevina u Izmiru.
Izgrađena je u vrijeme osvajanja Aleksandra Velikog, na ostacima grčke tvrđave koju su uništili Rimljani. Nakon kratkog boravka u Izmiru, uzeo sam rent-a-car i zaputio se put istoka, do grada Alaçatı, također na obali Egejskog mora. Želio sam ga vidjeti zbog dojmljive arhitekture i mlinova starijih od 150 godina. Autoputem se stiže u grad za svega sat vremena. Usput ćete primijetiti vjetrenjače na brežuljcima koji djeluju pomalo ogoljeno. Alaçatı je vremenom postao vikend odmaralište za stanovnike Izmira, ali i za one iz Istanbula koji već godinama tu provode slobodno vrijeme.
Mjesto je puno restorana i trgovina koji se nižu na simpatičnim popločenim ulicama, punim boja i prizora koji vas pozivaju na fotografiranje. Relativno širokim ulicama dominira plava i bijela boja, a gotovo na svakom koraku očekuje vas drukčiji prizor – s jedne strane džamija, s druge ulični čistač, a tu su i prodavači začina, proizvođači tkanina… Mjesto je u prošlosti živjelo od poljoprivrede, vinogradarstva i proizvodnje maslinovog ulja, a danas se sve više okreće turizmu. Odsjeo sam u boutique hotelu preko puta tržnice, nedaleko od centra grada. Simpatično uređen hotel imena 1850 Hotel Alaçatı podsjeća na mlinove tipične za ovaj kraj. Direktorica hotela ljubazno me primila i pomogla oko večere – blizu hotela je restoran 1850 Fava, gdje me dočekao njen kolega Borayan i detaljno mi objasnio što je na meniju.
Nakon prijeko potrebnog odmora, odlučio sam se na tri noći prebaciti u marinu luke Alaçatı. Hotel Kapari Alaçatı savršeno je pozicioniran: gostima su na raspolaganju bazen i lijepa terasa s pogledom na marinu. Hotelski restoran (kao i Kapari bahçe u centru grada) ugodno je osvijetljen prostor neposredno uz bazen. Šetajući po marini, naišao sam i na ostale restorane, među kojima bih istaknuo riblji restoran Fahri'nin Yeri, s tako bogatim izborom jela da je teško odabrati.
Poslije večere prošetao sam do škole surfanja i jedrenja, smještene na obližnjoj plaži. Sljedećeg jutra odlučio sam obići grad Çeşme, udaljen svega nekoliko kilometara od Alacatija. Grad se proteže duž obale, a krasi ga tvrđava koja ga je u u prošlosti (izgrađena je 1508. godine) štitila od gusara. Budući da gusari više ne napadaju, 1965. u tvrđavi je otvoren arheološki muzej. U kompleksu utvrde ima i drugih sadržaja – možete ih upoznavati šetnjom između zidina, ili se zaustaviti u nekoj od dvorana s izlošcima, ili pak penjati stepenicama od jedne do druge kule i šetati zidinama koje se vide iz svakog dijela grada i s kojih se vidi cijeli grad.
Poput Alaçatıja, i ovaj je grad omiljeno odredište stanovnicima Izmira. Kad se udaljite od obale i krenete prema unutrašnjosti, naići ćete na labirint ulica koje se protežu oko tvrđave. Gradom dominiraju svijetle fasade, ukrašene balkonima od lijevanog željeza. Nakon boravka u Çeşmeu zaputio sam se u pitoreskno selo Germiyan, poznato po lokalnom umjetniku Nuriju Erdenu koji ukrašava kuće različitim motivima, među kojima je najviše cvijeća. Selo je postalo simbol za slow-food jer lokalni restorani zagovaraju povratak zdravoj prehrani, koristeći isključivo domaće namirnice.
Selo je udaljeno 23 kilometra od Çeşmea te 70 kilometra od Izmira. Ako vas put nanese u ovu regiju i selo, svakako obiđite i mali muzej u vlasništvu čovjeka koji je pažljivo skupljao tradicionalne predmete iz prošlog stoljeća – primjerice stare knjige na stranim jezicima koje će vam rado pokazati. Produživši dalje, cestom uz obalu, stigao sam do arheoloških iskopina u Erythrai (blizu gradića Ildir, 20-ak kilometara sjeverno od Çeşmea). Na lokalitetu ćete vidjeti antičko pozorište, kao i predivan zalazak sunca koje se polako spušta prema Egejskom moru.
Kao zaključak za kraj, mogu reći da sam sretan što me put konačno odveo u ovu, slabo poznatu regiju, gdje sam se odmorio i uživao u izuzetno kvalitetnoj lokalnoj kuhinji. Krajolici koji je krase također su me oduševili. Od srca vam preporučujem da provedete nekoliko dana uz Egejsko more i obiđete gradove Alaçatı i Çeşme. Vratit ćete se odmorni i zadovoljni.
Tekst: PLACE2GO
Comments are closed.