Kolijevka Arapskog svijeta tek je 2019. godine otvorila svoja vrata turistima i tako svim zainteresiranima omogućila doživljaj izvorne arapske kulture. Već sama činjenica da je donedavno ulazak u Saudijsku Arabiju bio moguć samo u poslovne i hodočasničke svrhe budila je u nama plamteću želju za posjetu ovoj dobro poznatoj, no izuzetno slabo istraženoj državi. Za puno razumijevanje, važno je shvatiti trenutni društveni kontekst Saudijske Arabije – jezgre konzervativizma na valu ranih liberalizacijskih promjena.
Posljednjih godina, aktualni konzervativni kralj postupno odlazi u političku penziju, a izvršnu vlast gotovo u potpunosti preuzima njegov sin Mohammed bin Salman, u narodu popularan kao MBS. Premda kontroverzan u očima zapadnih medija, MBS neosporivo kreće s liberalnim reformama, pa tako 2018. godine po prvi put dopušta vožnju automobila saudijskim ženama, a potom 2019. godine uvodi i turistički vizni režim, simultano objavljujući izuzetno ambiciozne turističke ciljeve do 2030. godine. Povrh svega, u svojstvu profiliranja Kraljevine na turističkoj mapi svijeta, saudijske političke elite, zavideći susjednom Kataru, postavljaju si za cilj 2030. godine dovesti nogometni mundijal unutar svojih granice.
Po slijetanju u Riyadh, najprije preuzimamo rent-a-car, bez kojeg je putovanje po državi gotovo nemoguće. Prvog dana istražujemo šetnice oko, zbog rekonstrukcije zatvorenog, Nacionalnog muzeja, a potom odlazimo do Kingdom Towera, najviše građevine u Saudijskoj Arabiji. Večernja šetnja tzv. Nebeskim mostom na vrhu nebodera jedna je od najboljih aktivnosti u Riyadhu. Pritom, kao i u cijelom Riyadhu, turista gotovo da i nema!
Drugog dana, posjećujemo prekrasni Deera trg, koji noseći pogrdni, onomatopejski naziv Chop Chop Square otkriva kako je riječ o lokaciji na kojoj su se, sve do nedavno, javno izvršavale smrtne kazne odrubljivanjem glava osuđenika. Jezivo! No, pokraj neslavnoga trga, pronalazimo sjajnu Al Masmak tvrđavu-muzej, utvrdu važnu u historiji vladajuće obitelji Saud, a time i Saudijske Arabije – jedine države svijeta koja nosi naziv po prezimenu vladajuće dinastije.
Ipak, titulu glavne atrakcije definitivno nosi Diraja, gradić čiji se dobro očuvani ostaci kriju uz zapadne granice današnjeg glavnog grada. Parirati joj može samo geološki fenomen Edge of The World, goleme litice koje strše uz velika nizinska prostranstva i daju osjećaj stajanja na rubu svijeta.
Zanimljive su i posjete saudijskim restoranima. Već prve večeri, u jednom od riyadskih restorana, onemogućeno nam je sjedenje u glavnoj prostoriji. Konobar nam objašnjava kako je riječ o sekciji samo za muškarce – parovi i žene moraju u drugu, praznu prostoriju. Ipak, usamljenost nas nije omela u uživanju u arapskim delicijama.
Nakon Riyadha, započinje naš roadtrip. Prolazeći autocestom kroz golema pustinjska prostranstva, uočavamo zanimljivosti poput džamija koje se obavezno nalaze uz svaku benzinsku pumpu, kao i velike grupe auto-putnika koji usred poziva na molitvu (koji se čuje na svim radio stanicama) zaustavljaju svoje automobile uz rub autoceste i kreću s molitvom, tijelima usmjerenim prema gradu Meki.
Put nas najprije dovodi do Burajde – najkonzervativnijeg grada u Saudijskoj Arabiji, koji je ujedno i dom najveće svjetske tržnice deva. Ondje atrakcija postajemo mi, jer lokalni farmeri gotovo nikad ne susreću turiste. Istinski nas je nasmijala saudijska opčinjenost društvenom mrežom Snapchat. Kladimo se da je svako od desetak farmera tokom našeg druženja napravio barem petnaestak Snapchat objava s nama u fokusu! Kako kažu, Snapchat koriste ponajviše za komunikaciju sa svojim golemim porodicama, koje nerijetko broje više od stotinu članova.
Naša sljedeća stanica bila je drugi najsvetiji grad u islamskom svijetu, Medina. Za razliku od Meke, u Medinu mogu ući i ne-muslimanski turisti, premda im je zabranjen ulaz u Poslanikovu džamiju.
AlUla je gradić koji krasi izdašna historija, a koji su Saudijci posljednjih godina uspjeli visoko pozicionirati na vlastitoj turističkoj mapi. Najveći doprinos ponudi AlUle daje Hegra, kompleks 131 grobnice uklesane u kamene stijene usred pustinje, koje su prije više od 2.000 godina izgradili drevni Nabatejci, narod koji je zaslužan i za izgradnju sličnih grobova na puno poznatijem svjetskom arheološkom nalazištu, jordanskoj Petri.
Osim Hegre, koja broji barem deseterostruko manje turista od Petre, tu su ostale arheološke vrijednosti poput AlUla staroga grada te Dadan petroglifa, ali i interesantni prirodni fenomeni poput stijene Elephant Rock.
Ponuda AlUle svake godine raste, pa je tako 2019. godine usred pustinje izgrađena Maraya koncertna dvorana, najveća građevina na svijetu obložena ogledalima. Približavajući se dvorani, nismo bili sigurni gledamo li zaista u Marayu ili je riječ o fatamorgani. Refleksije okolne pustinje i krša su nas ostavljale bez daha.
U AlUli smo bili pozvani na piknik sa saudijskim mladićima, koji su nas, prolazeći pustinjskom cestom, uočili i bez ustručavanja pozvali da im se pridružimo u ležernom poslijepodnevu prepunom zabave i smijeha.
Arhitektonskim se ljepotama savršeno uklopljenim u prirodno okružje može pohvaliti i planinski grad Abha. U ovom 2.200 metara visokom domu za 200.000 ljudi nerijetko zimi pada snijeg, a temperature su značajno niže nego u ostatku države. U vrijeme našega posjeta, termometar se noću spuštao gotovo do nule.
Glavna atrakcija Abhe zapravo je prekrasno obližnje selo Rijal Almaa, koje je stoljećima služilo kao stanica hodočasnicima iz Jemena na njihovom putu prema Meki i Medini, a danas je, uz grobnice Hegre, najčešći motiv na saudijskim razglednicama i promotivnim materijalima turističkih agencija. U Rijal Almi živi značajna jemenska populacija, kojoj je, čini se, komunikacija s nježnijim spolom nešto uobičajenija, pa oduševljeni našim dolaskom Sari poklanjaju prekrasnu tradicionalnu haljinu i maramu za kosu, uz, naravno, želju za što više snimljenih fotografija.
U Abhi je, zapravo, kulminirala želja lokalaca za selfijima i fotografijama s nama, strancima. Objašnjeno nam je kako je u saudijskoj kulturi vrlo cool imati fotografiju sa stranom osobom obavljenu na društvenoj mreži (najčešće Snapchatu). Razlog tome je u činjenici da se, zbog dugogodišnje zatvorenosti države, lokalci uglavnom nisu imali prilike susretati sa stranim državljanima, izuzev onih koji dolaze u državu iz ekonomskih razloga iz srednjoazijskih i afričkih zemalja.
U 14 dana automobilom smo prevalili više od 4.500 kilometara, a dobar doprinos kilometraži dao je odlazak neposredno do granice s Jemenom. Ondje prirodne ljepote Saudijske Arabije dolaze u potpuno drugačijoj formi. Baza nam je bila grad Jizan.
U jizanskoj smo se luci, zajedno s ruskim prijateljima, ukrcali na besplatni trajekt i stigli u saudijski crvenomorski arhipelag Farasan, koji u puno većoj mjeri podsjeća na kakve tropske tihooceanske otoke o kakvim smo navikli čitati u rubrikama o dalekim putovanjima te se teško mogu povezati s ostatkom zemlje. Ondje provodimo adrenalinom napunjen dan vozeći se gliserom do najljepših otočnih plaža, mangrovih šuma i prekrasnih uvala.
Nedaleko od Jizana, posjećujemo i planine Fayfa, još jednu destinaciju koja definitivno ne izgleda saudijski. Bezbrojne terase s plantažama kafe na strmim liticama Fayfa planina, u kombinaciji s nepregledno razbacanim bijelim kućicama te brojni babuni koji slobodno šeću planinama (i nerijetko kradu ljudima hranu) daju dojam posjete Baliju ili nekoj drugoj istočnoazijskoj destinaciji.
U Jeddah (Džedi), drugom najvećem gradu Saudijske Arabije, bili smo u društvu para ruskih putnika koji neprekidno putuju po svijetu. Dane smo proveli istražujući grad u kojem se nalazi najviša svjetska fontana, King Fahad Fountain, koja bacajući vodu više od 300 metara u visinu nadmašuje mnogo poznatiju ženevsku fontanu. U Jeddah se nalazi i plutajuća džamija, kao i šarmantni Al Balad, historijska jezgra grada koji je svojom centralnom pozicijom u Crvenom moru služio kao stanica moreplovcima i pridošlicama iz različitih dijelova svijeta.
Blizina Meke i Medine dodatan je razlog zbog kojeg se stoljećima slijevaju strani putnici, a konačni je rezultat takvog internacionalnog prometnog položaja liberalniji karakter građana nego u drugim dijelovima države.
Šetali smo obučeni u tradicionalne arapske nošnje – Sara u abayi, a ja u thobi – što je izazivalo veliki interes među lokalcima, koji su nas neprestano zaustavljali po ulicama i zanimali se za nas i naš doživljaj njihove zemlje.
Nakon izuzetno raznolikih 14 dana provedenih u ovoj golemoj, dvanaestoj najvećoj državi svijeta, prepuni fantastičnih dojmova i mnogobrojnih poklona dobivenih od simpatičnih lokalaca, s velikim naporom pakiramo naše kofere i vraćamo se kući.
Viđeno u Saudijskoj Arabiji doista nas uvjerava kako je riječ o kraljevini na pragu velikih promjena. Ostaje otvoreno pitanje možemo li u budućnosti od Saudijske Arabije očekivati društveni razvoj sličan onome u susjednim Ujedinjenim Arapskim Emiratima, centru zabave na Arapskom poluotoku?
Premda je gotovo svakome prva pomisao na spomen Saudijske Arabije pustinja, ova država nudi mnogo više od toga. Koraljima bogata obala Crvenog mora jedna je od najboljih svjetskih ronilačkih destinacija, a obližnji planinski masivi dom su bogatoj flori i fauni. No, za nas, najveće su bogatstvo ove države beskrajno gostoljubivi Saudijci!
Tekst: PLACE2GO
Comments are closed.