Na obali Karipskog mora u Srednjoj Americi prostire se zemlja nevjerojatne ljepote, u kojoj se možete opustiti i uživati u prekrasnoj prirodi. Ova mala država Srednje Amerike, sa svega 23 000 km2, mogla bi postati jednom od najzanimljivijih i najavanturističkijih destinacija na svijetu, iako ustvari malo ljudi zna nešto o njoj, s obzirom na to da je među malo poznatim zemljama Kariba. Na sjeveru graniči s Meksikom, na jugu i zapadu s Gvatemalom, a Honduraški zaljev razdvaja je od istoimene države, zbog čega je u prošlosti bila poznata kao Britanski Honduras, sve do nezavisnosti 1973. godine, kada je dobila sadašnji naziv Belize. To je jedina zemlja Srednje Amerike u kojoj je službeni jezik i danas engleski. Čak 60 posto teritorija Belizea prekriveno je gustom i još uvijek djevičanskom prašumom, u kojoj obitavaju stotine impresivnih životinjskih vrsta, poput jaguara, puma, tapira, krokodila ili tucana. Sjećam se kako smo satima hodali kroz prašumu.
Za vrijeme jedne takve šetnje, u nekom trenutku vodič nam je dao znak da se zaustavimo i sakrijemo iza drveća. Srce mi je kucalo 100 na sat jer nisam imao pojma šta će se pojaviti pred nama. Skriven u žbunju ugledao sam ocelota kako graciozno hoda među drvećem. Jedva sam uspio snimiti nekoliko fotografija i zabilježiti taj magični trenutak na kameri. Za to vrijeme ova predivna mačka nekoliko je trenutaka ravnodušno zurila u nas, da bi potom nestala, nečujno kao što se i pojavila. Bio je to nevjerojatan doživljaj, trenutak za pamćenje. Imali smo veliku sreću što smo ga vidjeli jer, nažalost, nije ostalo mnogo primjeraka ove divne životinje. Vidjeli smo i tukane, majmune pauke i velikog leptira prekrasnih plavih krila. Šetnja gustom i dubokom džunglom Belizea jedna je od najljepših stvari koje sam dosad iskusio.
Bez cipela, bez košulje
Slikoviti gradić Placencia smješten je na krajnjem jugu 25 kilometara dugog poluotoka, prekrivenog bijelim pijeskom, s pogledom na mirnu lagunu na zapadu te na prekrasno plavetnilo Karipskog mora na istoku. Placencia, nekoć mirno ribarsko mjesto, silom prilika morala se prilagoditi potrebama galopirajućeg turizma, ne izgubivši pritom draž i naslijeđe svoje prošlosti. Njezine plaže s bijelim pijeskom i kristalno čisto more, prisutnost boutique hotela i resorta te izvrsna gastronomija čine je odličnom bazom za istraživanje i uživanje u svim vrstama aktivnosti.
Grad je slikovit i živahan, s dućanima smještenim u malim drvenim kolibama s velikim trijemovima. Većina ulica nema trotoare pa automobili voze po istom bijelom pijesku po kojem hodaju i bosonogi turisti. Jedna trgovina odjećom šaljivo upozorava potencijalne kupce simpatičnim natpisom: “Bez cipela, bez košulje – nema problema; bez novca – veliki problem”. Budući da je većina natpisa na engleskom, uopće mi se ne čini da se nalazim u Srednjoj Americi; više mi izgleda kao da sam na nekom bahamskom otoku.
Zbog blizine nekoliko otoka Placencia je idealno mjesto za ronjenje, snorklanje, kajakaštvo i ribolov. Mangrova šuma koja se nalazi u ovoj laguni spada među najvažnije ekosisteme u Belizeu. Patty Ramírez, vlasnica ronilačkog centra, s istinskom ljubavlju i strašću bavi se svojim poslom, zbog čega će vam ronjenje uz pomoć Splasha u svakom smislu biti ugodan i uzbudljiv događaj. Centar promiče održivi turizam i sudjeluje u ekološkim projektima za očuvanje staništa i okoliša. Koraljni greben će vas apsolutno fascinirati. To je najveći koraljni greben na sjevernoj i zapadnoj hemisferi, sa 185 kilometara tirkizne vode. U njegovoj blizini nalazi se više od 100 vrsta koralja, na stotine vrsta riba i obilje morskog života. Njegove vode uključuju sedam morskih rezervata, 450 otoka i nekoliko atola. Zbog površine koja iznosi 960 četvornih kilometara, ovo je drugi najveći koraljni greben na svijetu (nakon Velikog koraljnoga grebena u Australiji). Možete posjetiti San Pedro, najveći od otoka, poznat po tome što mu je Madonna u 80-ima posvetila svoju upečatljivu pjesmu “Prekrasan otok”, ili još poznatiju „La isla Bonita“. Roneći njegovom vodama imate osjećaj kao da gledate dokumentarni film Jacquesa Cousteaua, s bogatom morskom faunom dokle vam pogled seže. Sve je puno života, oko vas je milijun boja i sve je u konstantnom kretanju: jata riba, koralji, spužve, barakude, ribe anđeli, neuhvatljivi morski psi, čak i zastrašujuća riba lav, “uvezena” vrsta kojoj nedostaju grabežljivci i koja remeti ravnotežu faune koralja. Osim ronjenja oko obližnjih otoka, Patty vam može organizirati i ronjenje s čuvenom kitopsinom ili u poznatoj Plavoj jami (Blue Hole).
San Ignacio i Santa Elena
Gradići blizanci San Ignacio i Santa Elena udaljeni su 110 kilometara od grada Belizea. Povezani su jedinim suspendiranim mostom u Belizeu, odnosno jednotračnim Hawksworth mostom koji spaja obale rijeke Macal. San Ignacio je najveći grad u okrugu Cayo te idealno mjesto za istraživanje obližnjih ruševina civilizacije Maja. Zagovara ekoturizam i nudi nekoliko smještajnih objekata. Neki od backpackers barova nalaze na glavnoj ulici, ali po mom ukusu, ni jedan se ne može približiti fantastičnoj i opuštajućoj atmosferi koju nudi novootvoreni kafić Guava Limb. Odlično mjesto za prezalogajiti i nešto popiti, te za uživanje u fantastičnoj kavi i još boljim kolačima u topla popodneva kad vas uhvati „fjaka“. Sve je tako fino i ukusno da sam čak i čokoladni kolač na 2 kata „smazao“ oblizujući prste ‒ nije ostala ni mrvica na tanjuru. I u vrijeme kada pada kiša, ovo opuštajuće mjesto izvrsno je utočište za lagano ljenčarenje dok čekate da prestane.
Udaljen svega 13 kilometara od granice s Gvatemalom, gradić je idealno mjesto za odlazak u posjet majanskim ruševinama Cahal Pecha i Xunantunicha iz 1200. godine prije Krista.
Majanske ruševine Xunantunicha
U blizini gvatemalske granice nalazimo neke od najznačajnijih majanskih ruševina, poput ostataka Xunantunicha, gdje se nalazi druga najviša piramida u Belizeu. Vjerujem da možete zamisliti kako je pogled na nju ili s nje spektakularan. Velik dio blaga koje je bilo pohranjeno ovdje, opljačkao je britanski medicinski službenik koji je krajem 19. stoljeća radio na iskapanju. Predmeti pronađeni na ovom mjestu danas se nalaze u javnim i privatnim zbirkama širom svijeta, ali nasreću, nije baš sve iz tog dragocjenog majanskog perioda opljačkano i izgubljeno. Prije nekoliko godina arheolozi su otkrili veliku grobnicu koja je pripadala nekom članu kraljevske obitelji. U njoj su nađeni skeletni ostaci neidentificirane osobe, komadi keramike, predmeti od žada i kostur jaguara. Važan podatak kad je riječ o ovoj grobnici jest da je to jedna od najvećih dosad otkrivenih grobnih komora.
Xunantunich je smješten na vapnenačkoj stijeni, na nadmorskoj visini od 183 metra. Kuće koje su bile sagrađene ovdje, protežu se od središnjeg područja u kojem se nalazi glavni dio ruševine ‒ El Castillo, odnosno dvorac ‒ do čak nekoliko kilometara u daljinu. Sam dvorac, s impresivnih 40 metara visine, služio je kao svetište, administrativno središte i dom kraljeva Xunantunicha. Panoramski pogled od 360 ° koji se pruža s njehovih zidina uistinu je fascinantan. Na gornjim razinama istočnog i zapadnog zida nalaze se veliki štukaturni frizovi s gravurama astronomskih simbola, koji predstavljaju boga Sunca, Mjeseca i Venere. Ovo je mjesto vjerojatno bilo naseljeno od 600. godine prije Krista, a svoj vrhunac dostiglo je 1300 godina kasnije, kada su mnogi gradovi Maja u ovoj regiji počeli propadati. Za dolazak na tako posebno mjesto potrebno je prijeći rijeku Mopán u starom drvenom trajektu. U pristaništima ćete naići na lokalne prodavače rukotvorina koji se trude prodati turistima poneki suvenir. Čak i ako ništa ne kupite, sam razgovor s njima je zabavan. Uvijek im ostaje nada da ćete nakon povratka u svoj grad objaviti nešto o njima.
Dok gledam oko sebe, stojeći na ovom mističnom mjestu, opčinjen sam zelenilom krajolika. Mogu osjetiti miris vlage u zraka, pazeći da ne padnem jer su stijene jako glatke i klizave. Pored mene nema nikoga, a tanki sloj izmaglice čini ovo mjesto još mističnijim. Dok s visine promatram vodiča koji hoda s dvoje turista dolje u dolini, čudim se kako sićušno izgledaju, zadivljen ljepotom krajolika.
Majanske ruševine Cahal Pecha
Ovaj hram Maja smješten je između San Ignacija i rijeke Macal, u dijelu džungle do kojeg se može stići pješačenjem za svega desetak minuta od gradskog središta. Vjeruje se da je to bila rezidencija važnog svećenika Maja jer većina zdanja potječe iz klasičnog razdoblja ove kulture. Lokalitet se sastoji od 34 građevine. Najviša je visoka 25 metara, a uključuje hramove, stambene zgrade, sportsko igralište, oltar i ceremonijalnu saunu. Unutar jednog zdanja pronađena je prava pogrebna komora, sa zalihama za sljedeći život. Pronađeni su i ukrasi od školjaka i kostiju, keramičke posude, oštrice od opsidijana i predmeti od žada. Najimpresivnije otkriće je maska izrađena od mozaika koji čine žad i školjke.
U Xunantunichu gotovo da nije bilo turista, a ovdje sam ih susreo još manje. Opet je počela kiša. Mahovina prekriva kamen, stvarajući osjećaj svježine. Hodam slušajući odjek vlastitih koraka i osjećajući unutarnji mir. Ovo je neopisivo i čarobno mjesto, baš kao cijeli Belize.
Tekst: PLACE2GO
Comments are closed.