Kada se govori o putovanju u Italiju, najčešće se govori u kontekstu odlaska avionom ili automobilom. “Mogli bismo vlakom po Italiji, kažu da je sve dobro povezano i, najvažnije, dolaze na vrijeme”, rečenica je od koje je krenulo planiranje dvosedmične ture koja je krenula u Trstu, završila u Rimu, uz stanice u Milanu, Firenci te manjim okolnim gradovima.
Prva postaja prilikom planiranja putovanja vlakom po Italiji je službena stranica Trenitalije. Trenitalia je glavni željeznički operater u Italiji na čijim stranicama i aplikaciji (pokazat će se jako praktičnom) možete pogledati povezanost gradova, cijene, kupiti karte, doznati s koje platforme vlak kreće… Ovisno o putovanju, moguće je birati između base, economy i super economy karte, a međusobno se razlikuju po fleksibilnosti i, naravno, cijeni. Dostupne su i ponude za grupna putovanja, popusti za djecu, mlade ili umirovljenike, posebne akcije za putovanje udvoje… Ponude su se pokazale vrlo individualnima, ovisno o odredištu i vremenu putovanja pa je najbolje provjeriti na službenoj stranici za više informacija.
Karte za putovanje vlakom po Italiji kupili smo u siječnju, a realizirali ga sredinom maja. U međuvremenu, neke su cijene ostale nepromijenjene (recimo, cijena kratke relacije poput vožnje od Milana do jezera Como uglavnom je 5 eura), dok su karte za vožnju između većih gradova poskupjele. Išla sam ih provjeriti neposredno prije putovanja, čisto iz znatiželje, i zaključila kako je bila dobra ideja što smo ih kupili nekoliko mjeseci ranije. Znam da nije uvijek moguće planirati toliko unaprijed, no tko ima ideju kada i gdje bi išao, moj je savjet: go for it! Usput rečeno, automobil smo ostavili u Trstu, pa preko Venecije išli do Milana, kasnije do Rima, a zatim do Toskane.
Putovanje vlakom po Italiji vrlo je ugodno iskustvo. Osim što nema (velikih) kašnjenja, nema ni pretrpanih vagona. Naravno, sve govorim isključivo iz onog što sam sama doživjela, no svakako je ideja koju bih ponovila – ponovno i ponovno, piše after5.hr. Dostupan je Wi-Fi koji čak i dosta dobro radi, svako sjedalo ima utičnicu (većina ih funkcionira), a u pojedinim je vlakovima dostupan i tzv. Silenzio dio, odnosno vagon kojim vlada tišina pa nije dopuštena buka poput telefona, razgovora, glazbe…
Da sve ne ostane samo na vožnji vlakom, napravit ću kratku turu od grada do grada.
Prvi je, dakle, bio Milano, grad koji me ranije nije pretjerano oduševio pa sam se njemu nekako najmanje “veselila”. No, već je jedan dan bio dovoljan da kompletno promijenim prethodno stvoren dojam jer je vladao baš dobar vibe pa već maštam o nekom city breaku ondje. Iz njega smo posjetili jezero Como (udaljeno malo manje od sat vremena vožnje vozom i 5 eura u jednom smjeru), pojeli sendviče zbog kojih se isplati čekati u redu, a koji mi i danas stvara zazubice (o njemu sam pisala ovdje) i upijali atmosferu grada uz negroni i male zalogaje.
Nisam sigurna koliko bi vremena bilo potrebno da se vidi i upozna cijelo bogatstvo koje Rim nudi, no mogu reći kako je 5-6 dana sasvim dovoljno da ga se barem površno “upije” i obiđe glavne znamenitosti te isproba najbolje od paste i pizze. Kada već spominjem pastu, restoran u kojem bih mogla jesti svaki dan je Borghiciana Pastificio Artigianale. Preporuka je došla usmenom predajom, a riječ je o mjestu gdje nema rezervacija, već samo 6-7 stolova za kojima se poslužuje vjerojatno najukusnija tjestenina koju sam ikad kušala. Glazba je ugodna, vlasnik opušteno razgovara s gostima koji su na slatkim mukama koju pastu odabrati.
Zadnja “velika” stanica na talijanskom proputovanju bila je Firenca, iz koje nas je put vodio do Pise, Lucce, Siene i San Gimignana. No, taman i da se ne maknete dalje od Firence, grad ima toliko toga za ponuditi, posebno ljubiteljima povijesti i umjetnosti. Istinski su me oduševili vrtovi: Boboli, Bardini, Iris… Ulaz se u neke plaća, u drugima je slobodan, a svima im je zajednički mir, divan pogled i svjež zrak. S gastro strane, moje preporuke idu u dva smjera: prema Mercato Centrale, tržnici na zatvorenom gdje se mogu probati razni talijanski specijaliteti te prema La Ménagèreu, jedinstvenom mjestu u centru Firence. Spoj je bara, restorana, cvjećarne i knjižare, a jednako je omiljen i među lokalcima i turistima.
Comments are closed.