Još od malih nogu, mama me često znala voditi sa sobom na sindikalna putovanja, a naše prvo inozemno putovanje bilo je ono u Beč, gdje smo se zaputile u vrijeme adventa. Nije trebalo mnogo da se zaljubim u grad, pogotovo jer su uspomene koje sam ponijela s tog prvog putovanja bile toliko intenzivne i lijepe. U posljednjih nekoliko godina tradicionalno putujem u Beč barem jednom godišnje u društvu prijateljica. Doživljavamo to svaki put kao malu terapiju i kratki bijeg iz grada, baš u danima kada smo pretrpane obavezama.
Isti je scenarij bio i prije tri sedmice, a putovanje smo realizirale samo zato jer smo bile spontane. Da smo kojim slučajem razmišljale “što ako”, vjerojatno nam se ne bi dogodio još jedan lijepi (produženi) vikend u Beču, niti bih danas pisala ove retke, piše after5.
Ako želite stići na vrijeme gdje god ste zacrtali (a naročito na gradske kolodvore za povratak doma), ne gledajte dalje od bečkog metroa. Kao i u mnogim europskim metropolama, radi kao sat i po meni je najpouzdanije prijevozno sredstvo u gradu. Dogodilo mi se nekoliko puta u prošlosti da sam prednost dala Uberu i najčešće se zaribala, jer autom ne možete izbjeći gužve na prometnicama, kao što to možete učiniti podzemnim prijevozom.
Bečki metro je brz, naoko čist i više no fer cijena. Nikako se nemojte švercati – prijatelj koji je ondje živio više nas je puta upozorio da su kazne rigorozne, a kontrole i nisu tako neuobičajene. Najčešći izbor za turiste su karte koje nude besplatno putovanje bečkim javnim prijevozom 24, 48 ili 72 sata od validacije. Vrijede za sve usluge javnog prijevoza u središnjoj zoni Beča, a trodnevna karta (72 sata) ispast će vas 17,10 €, što je dosta dobar deal.
Ako niste smješteni u centru grada, tražite hotele i apartmane kod kojih je istaknuto da su u blizini metro postaje. U centru, u neposrednoj blizini slavne Kertnerice, postoji niz sjajnih smještaja, odnosno hotela s četiri ili pet zvjezdica, koji za ono što nude imaju i više no korektnu cijenu.
Naše otkriće na koje smo dosta ponosne bio je hotel The Leo Grand koji se smjestio na Bauernmarktu, u ulici iza poznate bečke crkve svetog Petra (Peterskirche). Iako u neposrednoj blizini Grabena i Stephansplatza (prozori naše sobe gledali su direktno na Stephansplatz!), ovaj hotel uživa potpuni mir i tišinu i na trenutak će vam biti teško pojmiti da ste toliko blizu onoj tipičnoj gradskoj vrevi.
Gastronomija je tačka koja se isto tako može zvati “ne znam otkud krenuti”. Beč vrvi sjajnim mjestima za doručak i brunch, ručak i večeru, kavu i koktele, kolače… Postoje neki klasici lokalne kuhinje koji se ne propuštaju, a među njima to su bečki šnicl i Tafelspitz. Dvije su najrazvikanije adrese u gradu kada su u pitanju provjereno dobre izvedbe ova dva jela. Za bečki se ide u Figlmüller (dom originalne bečke šnicle), a za Tafelspitz u restoran Plachutta. Oba su u istoj ulici iza Katedrale svetog Stjepana i popularna su turistička mjesta, tako da je potrebno rezervirati svoj stol na vrijeme.
Comments are closed.